Zakon o državnoj službi u federaciji BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 29/03).
O DRŽAVNOJ SLUŽBI U FEDERACIJI
BOSNE I HERCEGOVINE
POGLAVLJE I. – OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Predmet Zakona
1. Ovim zakonom uređuje se radno-pravni status državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kantona, grada i općine (u daljem tekstu: organ državne službe).
2. Državni službenik je lice postavljeno rješenjem na radno mjesto u organ državne službe, u skladu sa zakonom.
Član 2.
Proporcionalna zastupljenost
1. U organima državne službe Federacije, kantona, gradova i općina, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima i građani Bosne i Hercegovine bit će proporcionalno zastupljeni.
2. Kao ustavni princip, takva proporcionalna zastupljenost bazirat će se na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede, izuzev u organima državne službe općina čiji su pojedini dijelovi po Dejtonskom sporazumu i odlukama visokog predstavnika pripali drugom entitetu ili drugoj općini.
3. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) i vlade kantona nadziru zastupljenost državnih službenika u organima državne službe iz stava 1. ovog člana.
Član 3.
Zapošljavanje i unapređenje
1. Zapošljavanje i unapređenje profesionalne karijere državnog službenika temelji se na javnom konkursu i profesionalnoj sposobnosti.
2. Zapošljavanje u organima državne službe provodi se samo na osnovu javnog konkursa i ispunjavanja uvjeta i kriterija propisanih ovim zakonom i posebnim zakonom, te u skladu s kriterijima propisanim podzakonskim propisom donesenim na osnovu ovog zakona.
Član 4.
Zakonski principi
Državna služba osigurava poštivanje i primjenu sljedećih principa:
a) zakonitost;
b) transparentnost i javnost;
c) odgovornost;
d) učinkovitost i ekonomičnost;
e) profesionalna nepristrasnost;
f) politička nezavisnost.
Član 5.
Izuzeće u primjeni
1. Članovi Parlamenta Federacije, predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije, sudije Ustavnog suda Federacije, sudije Vrhovnog suda Federacije i federalni tužioci nisu državni službenici i njihov radno-pravni status se uređuje drugim propisima.
2. Članovi kantonalne vlade, članovi skupština kantona, sudije kantonalnih sudova i kantonalni tužioci nisu državni službenici i njihov radno-pravni status se uređuje drugim propisima.
3. Članovi općinskih vijeća, općinski načelnik svake općine i sudije općinskih sudova nisu državni službenici i njihov radno-pravni status se uređuje drugim propisima.
4. Članovi gradskih vijeća i gradonačelnici nisu državni službenici i njihov radno-pravni status se uređuje drugim propisima.
5. Lica zaposlena kao savjetnici nosioca funkcija iz ovog člana nisu državni službenici.
6. Ovaj zakon se ne primjenjuje na revizore zaposlene u Uredu za reviziju Federacije Bosne i Hercegovine, pripadnike policije i oružanih snaga.
II POGLAVLJE – RADNA MJESTA U DRŽAVNOJ SLUŽBI
Član 6.
Radna mjesta u državnoj službi
1. Državni službenik se postavlja na jedno od sljedećih radnih mjesta:
a) Rukovodeći državni službenici:
1) rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove;
2) sekretar organa državne službe;
3) rukovodilac uprave i ustanove koje se nalaze u sastavu ministarstva;
4) pomoćnik rukovodioca organa državne službe;
5) glavni federalni i glavni kantonalni inspektori.
b) Ostali državni službenici:
1) šef unutrašnje organizacione jedinice;
2) inspektori;
3) stručni savjetnik;
4) viši stručni saradnik;
5) stručni saradnik.
2. Vlada Federacije propisuje vrstu i složenost poslova koji se obavljaju u okviru radnih mjesta državnih službenika iz stava 1. ovog člana.
3. Kategorije u okviru radnih mjesta državnih službenika utvrđuju se pravilnikom o unutarašnjoj organizaciji organa državne službe, u skladu s ovim zakonom i podzakonskim propisima donesenim na osnovu ovog zakona.
Član 7.
Rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove
1. Rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove rukovodi upravom, odnosno ustanovom i odgovoran je za obavljanje svih poslova iz nadležnosti uprave, odnosno ustanove.
2. Rukovoditelj za svoj rad i upravljanje odgovara Vladi Federacije, odnosno vladi kantona.
Član 8.
Sekretar organa državne službe
1. Sekretar organa državne službe obavlja poslove od značaja za unutrašnju organizaciju i rad organa državne službe, koordinira radom odjela i sektora, sarađuje između organa i drugih tijela državne službe i preduzeća, realizira program rada organa državne službe i odgovoran je za korištenje finansijskih, materijalnih i ljudskih potencijala koji su mu povjereni i obavlja i druge poslove koje mu odredi rukovodilac organa državne službe.
2. Sekretar organa državne službe za svoj rad i upravljanje odgovara rukovodiocu organa državne službe.
Član 9.
Rukovodilac uprave i ustanove koje se nalaze
u sastavu ministarstva
1. Rukovodilac uprave i ustanove koje se nalaze u sastavu ministarstva rukovodi upravom, odnosno ustanovom, u skladu sa zakonom.
2. Rukovodilac za svoj rad i upravljanje odgovara ministru i Vladi Federacije, odnosno ministru i Vladi kantona.
Član 10.
Pomoćnik rukovodioca organa državne službe
1. Pomoćnik rukovodioca organa državne službe obavlja poslove rukovodnog karaktera unutar osnovne organizacione jedinice i odgovoran je za korištenje finansijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih osnovnoj organizacijskoj jedini.
2. Pomoćnik rukovodioca organa državne službe za svoj rad i upravljanje odgovara rukovodiocu organa državne službe.
Član 11.
Glavni federalni i glavni kantonalni inspektori
1. Glavni federalni i glavni kantonalni inspektori rukovode poslovima koji se odnose na inspekciju nad provođenjem federalnih zakona odnosno kantonalnih zakona, drugih propisa i općih akata koji spadaju u njihovu nadležnost.
2. Prilikom obavljanja inspekcije glavni federalni inspektori ostvaruju saradnju sa nadležnim kantonalnim, odnosno gradskim i općinskim inspektorima, koja se odnosi na pitanja od zajedničkog interesa za obavljanje inspekcije i pružaju im potrebnu stručnu pomoć.
Član 12.
Šef unutrašnje organizacione jedinice
1. Šef unutrašnje organizacione jedinice rukovodi jedinicom i obavlja složenije poslove i odgovoran je za korištenje finansijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih unutrašnjoj organizacionoj jedinici.
2. Šef unutrašnje organizacione jedinice za svoj rad i upravljanje odgovara pomoćniku, odnosno sekretaru organa državne službe ukoliko u datome organu državne službe nema pomoćnika rukovodioca organa državne službe.
Član 13.
Inspektori
Inspektori obavljaju poslove koji se odnose na inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa donesenih na osnovu zakona i radom organa državne službe, u skladu sa zakonom.
Član 14.
Stručni savjetnik
1. Stručni savjetnik je državni službenik čija dužnost podrazumijeva odgovornost, visok stepen stručnosti i nezavisnosti u određenim oblastima rada u okviru organizacione jedinice.
2. Stručni savjetnik podnosi izvještaj o svom radu pomoćniku rukovodioca organa državne službe, odnosno rukovodiocu organizacione jedinice.
Član 15.
Viši stručni saradnik
1. Viši stručni saradnik obavlja odgovorne poslove u određenoj organizacionoj jedinici.
2. Viši stručni saradnik podnosi izvještaj o svom radu rukovodiocu organizacione jedinice.
Član 16.
Stručni saradnik
Stručni saradnik je državni službenik specijaliziran za obavljanje određene oblasti rada.
III POGLAVLJE – DUŽNOSTI I PRAVA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
Član 17.
Dužnosti državnog službenika
1. Državni službenik izvršava zadatke predviđene opisom radnog mjesta i primjenjuje i osigurava poštivanje ustavno-pravnog poretka i zakona u državi Bosni i Hercegovini i Federaciji.
2. Ukoliko državni službenik primi naredbu za koju se pretpostavlja da je nezakonita, postupa na sljedeći način:
a) skreće pažnju izdavaocu naredbe ne njenu nezakonitost;
b) ako izdavaoc naredbe ponovi naredbu, državni službenik zatražit će pianu potvrdu u kojoj se navodi identitet izdavaoca naredbe i precizan sadržaj naredbe;
c) ako je naredbe potvrđena, državni službenik izvještava o naredbi neposrednog nadređenog izdavaoca naredbe i prinuđen je da je izvrši, osim ako naredba ne predstavlja krivično djelo. U tom slučaju, državni službenik odbija da izvrši i prijavljuje slučaj nadležnom tužilaštvu.
3. Državni službenik je nepristran, te naročito:
a) izbjegava djelatnosti ili propuste u vršenju svoje profesionalne dužnosti koje krše ili su nespojive s dužnostima utvrđenim ovim zakonom i suzdržava se naročito od javnog ispoljavanja svojih političkih uvjerenje i ne zloupotrebljava vjerska uvjerenja;
b) ne traži i ne prihvaća za sebe ili svoje srodnike bilo kakvu dobit, beneficiju, naknadu u novcu, uslugama ili slično, osim onih dozvoljenih ovim zakonom.
4. Državni službenik su u vršenju svojih dužnosti rukovodi općim interesom, te naročito:
a) služi i pomaže javnosti;
b) pruža javnosti, zainteresiranim stranama i javnim organima informacije zatražene u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama.
5. Državni službenik ne smije zauzimati nekretninu u vlasništvu izbjeglice ili prognanika niti zauzimati stan za koji je izbjeglica ili prognanik podnio zahtjev za povrat stanarskog prava, niti zauzimati stan koji bi trebao biti pod upravom općinskog organa uprave zaduženog za stambena pitanja i koji bi trebao biti korišten u svrhu alternativnog smještaja.
6. Državni službenik ispunjava i druge dužnosti utvrđene ovim zakonom.
7. Državni službenik u vršenju svojih zadataka naročito se rukovodi principima utvrđenim u Etičkom kodeksu za državne službenike koji donosi Agencija za državnu službu (u daljem tekstu: Agencija). Kodeks se objavljuje u ”Službenim novinama Federacije BiH”.
Član 18.
Prava državnog službenika
1. Državni službenik ima pravo:
a) na stalni radni odnos do sticanja uvjeta za penziju, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno;
b) na odsustvo utvrđeno zakonom, kao i na nastavak rada na istom ili sličnome radnom mjestu po isteku odsustva;
c) da bude nagrađen na osnovu zadataka i rezultata rada kako je utvrđeno u V. poglavlju ovog zakona;
d) na plaću i naknadu na način utvrđen u V. poglavlju ovog zakona;
e) na potporu i pomoć u stručnom obrazovanju i profesionalnom usavršavanju u cilju napredovanja u karijeri putem obuke i na druge načine;
f) na zaštitu svog fizičkog i moralnog integriteta od države tokom obavljanja službenih dužnosti;
g) da se nadređeni državni službenik prema njemu odnosi poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo;
h) da osnuje ili se učlani u sindikat ili profesionalno udruženje, u skladu sa zakonom;
i) na štrajk, u skladu sa zakonom.
2. Državni službenik ima pravo na: pošten i pravedan tretman u svim aspektima kadrovske politike, bez obzira na nacionalnost, socijalno porijeklo, entitetsko državljanstvo, prebivalište, religiju, politička i druga uvjerenja, spol, rasu, rođenje, bračni status, starosnu dob, imovinsko stanje, hendikepiranost ili drugi status.
Član 19.
Nespojivosti sa dužnostima državnog službenika
1. Državni službenik ne smije obavljati dužnost, djelatnost ili biti na položaju koji dovodi do sukoba interesa s njegovim službenim dužnostima, a naročito:
a) državni službenik ne smije obavljati dodatnu djelatnost za koju se plaća naknada, osim u slučaju kada je to odobrio rukovodilac organa državne službe. Vlada Federacije donosi podzakonski akt kojim se propisuju slučajevi u kojima se može dati ovakvo odobrenje;
b) državni službenik koji je razriješen dužnosti u roku od dvije godine od dana razrješenja s dužnosti ne može se zaposliti kod poslodavca kojem je bio redovni pretpostavljeni, odnosno ne može se zaposliti u firmi nad čijim je radom provodio redovit nadzor. On također ne smije primati bilo kakvu naknadu od tog poslodavca ili firme u roku od dvije godine od dana razrješenja s dužnosti;
c) s izuzetkom rukovodećih državnih službenika, smatrat će se da je državni službenik na odsustvu iz državne službe od trenutka kada je potvrđena njegova kandidatura za javnu funkciju na koju se bira direktno ili indirektno, ili od trenutka kada je imenovan na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini. U tom slučaju, rukovodeći državni službenik podnosi ostavku na mjesto u državnoj službi;
d) državni službenik iz stava 1. tačke c) ovoga člana, s izuzetkom rukovodećih državnih službenika, može se vratiti na isto ili slično radno mjesto u istom ili drugom organu držane službe najkasnije u roku od mjesec dana od nastupanja sljedećih slučajeva: neuspjeha na izborima, završetka mandata i prestanka funkcije u zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini;
e) državni službenik ne može biti član upravnih i drugih odbora političkih stranaka i ne smije slijediti upute političkih stranaka.
2. U skladu s ovim zakonom, prilikom postavljenja na radno mjesto državnog službenika, državni službenik predočit će sve informacije o imovini na raspolaganju državnog službenika.
3. Svi podaci iz stava 2. ovog člana čuvaju se u evidenciji Registra državne službe, u skladu s propisima o zaštiti podataka koji su na snazi u Federaciji.
Član 20.
Prava i obaveze savjetnika
1. Savjetniku iz stava 5. člana 5. ovog zakona, ne garantuje se sigurnost uživanja položaja:
a) savjetnik može biti razriješen dužnosti u bilo koje vrijeme od nosioca funkcije iz člana 5. ovog zakona, koji ga je imenovao na radno mjesto savjetnika;
b) mandat savjetnika ne može biti duži od mandata nosioca funkcije čiji je savjetnik;
c) imenovanje na mjesto savjetnika se ne može preinačiti u položaj državnog službenika sa sigurnošću uživanja položaja.
2. Ukoliko državni službenik, s izuzetkom rukovodećih državnih službenika, bude imenovan na položaj savjetnika, smatrat će se da je na odsustvu od trenutka kada je imenovan.
3. U slučaju iz stava 2. ovog člana, rukovodeći državni službenik podnosi ostavku na mjesto u državnoj službi.
4. Državni službenik iz stava 2. ovog člana, s izuzetkom rukovodećih državnih službenika, može se vratiti na isto ili slično radno mjesto najkasnije u roku od mjesec dana od kada prestaje njegovo imenovanje, ako postoji slobodno radno mjesto.
5. Savjetnik daje ostavku od trenutka kada je potvrđena njegova kandidatura za izborni položaj ili od trenutka kada je imenovan na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini.
6. Vlada Federacije donosi podzakonski propis kojim se udređuju specifični slučajevi nespojivosti s radnim mjestom savjetnika.
Član 21.
Odlučivanje o pravima i dužnostima državnih službenika
1. O pravima i dužnostima državnih službenika iz radnoga odnosa, na osnovu ovog zakona i podzakonskih propisa, odlučuje rukovodilac organa držane službe, osim kada je ovim zakonom i podzakonskim propisima utvrđeno da odlučuje drugi organ (Agencija i Odbor za žalbe).
2. O pravima i dužnostima iz stava 1. ovog člana, donosi se rješenje.
3. Za donošenje i dostavljanje rješenja državnom službeniku, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o upravnom postupku.
4. Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana, državni službenik ima pravo u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjaviti žalbu Odboru državne službe za žalbe (u daljem tekstu: Odbor za žalbe) radi preispitivanja pravilnosti donesenog rješenja.
IV POGLAVJE – UPRAŽNJENA RADNA MJESTA, PREMJEŠTAJ,
ZAPOŠLJAVANJE, OCJENA RADA I UNAPREĐENJE
Član 22.
Upražnjena radna mjesta
1. Ukoliko u organu državne službe postoji upražnjeno radno mjesto državnog službenika, organ držane službe prvo oglašava ovo upražnjeno radno mjesto interno u okviru državne službe u Federaciji. Organ državne službe razmatra može li se, u skladu sa članom 35. ovog zakona, to radno mjesto popuniti internim premještajem državnog službenika zaposlenog na sličnom radnom mjestu u organu državne službe u Federaciji.
2. Ukoliko ovakav interni premještaj nije moguć, upražnjeno mjesto se oglašava putem javnog konkursa koji se provodi u skladu sa ovim zakonom.
Član 23.
Interno oglašavanje
1. Agencija oglašava upražnjeno radno mjesto u organu držane službe.
2. Interni oglas objavljuje se najmanje 20 dana prije krajnjeg roka za prijave u organu državne službe u kojem se upražnjeno mjesto pojavilo i drugim organima državne službe u Federaciji.
3. Interni oglas sadrži:
a) opis upražnjenog radnog mjesta;
b) opis vrste konkursa;
c) popis najvažnijih oblasti konkursa;
d) spisak potrebnih dokumenata, rok i mjesto njihovog podnošenja;
e) posebne akademske i profesionalne uvjete za radno mjesto koje se popunjava;
f) druge uvjete koji se mogu smatrati primjerenim za odgovarajuće radno mjesto.
Član 24.
Javno oglašavanje
1. Agencija oglašava javni konkurs za upražnjeno radno mjesto.
2. Javni konkurs se objavljuje najmanje jedan mjesec prije konačnoga roka za prijave u ”Službenim novinama Federacije BiH” i u najmanje tri dnevna lista koji se distribuiraju na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i na oglasnoj ploči svake općine.
3. Javni konkurs sadrži opće uvjete za postavljanje državnog službenika, te uvjete navedene u članu 23., stav 3., ovog zakona.
Član 25.
Opći uvjeti za postavljenje državnog službenika
1. Da bi bilo postavljeno na radno mjesto državnog službenika lice mora ispunjavati sljedeće opće uvjete:
a) da je državljanin Bosne i Hercegovine;
b) da je stariji od 18 godina;
c) da ima univerzitetsku diplomu ili druge obrazovne ili akademske kvalifikacije najmanje VII. stepena stručne spreme;
d) da je zdravstveno sposobno za obavljanje određenih poslova predviđenih za to radno mjesto;
e) da u posljednje tri godine, od dana objavljivanja upražnjenog radnog mjesta, lice nije otpušeno iz državne službe, kao rezultat disciplinske mjere, na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini;
f) da nije obuhvaćeno odredbom člana IX.1 Ustava Bosne i Hercegovine.
2. Izuzetno od uvjeta utvrđenih u stavu 1. ovog člana, lica sa višom stručnom spremom (VI. stepen) koje su ranije postavljene kao državni službenici na radna mjesta u državnoj službi, mogu ostati na tom radnom mjestu u periodu ne dužem od dvije godine od stupanja na snagu ovog zakona.
Član 26.
Nediskriminacija
Prilikom provođenja javnog konkursa Agencija osigurava da će se kod izbora državnog službenika postupati u skladu s članom 18., stav 2., ovog zakona.
Član 27.
Komisije za izbor
1. Agencija imenuje posebne komisije za izbor koje su nepristrane u provedbi javnog konkursa.
2. Komisiju za izbor sačinjava najmanje pet članova, od kojih su najmanje tri člana državni službenici iz organa državne službe, od kojih je jedan član sindikata, na koji se javni konkurs odnosi i koji imaju akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima obuhvaćenim procesom javnog konkursa, dok se ostala dva člana imenuju s liste eksperata koju utvrdi Agencija.
3. Komisije za izbor biraju predsjedavajućeg među svojim članovima i usvajaju poslovnik o svom radu većinom glasova svih članova.
Član 28.
Ostavka i izuzeće članova komisije za izbor
1. Ukoliko postoji sukob interesa koji se odnosi na člana kiomisije za izbor, taj član daje ostavku na članstvo u komisiji.
2. Svaki prijavljeni kandidat može tražiti i dobiti od Agencije imena članova komisije za izbor.
3. Svaki prijavljeni kandidat može od Odbora za žalbe tražiti izuzeće bilo kojega člana komisije za izbor na osnovu:
a) sukoba interesa iz člana 19. ovog zakona;
b) očiglednog rizika od predrasuda i pristrasnosti;
c) nedostatka neophodnog stručnog znanja.
4. Proces zapošljavanja neće se obustaviti tokom ispitivanja navoda za izuzeće člana komisije za izbor. U slučaju da Odbor za žalbe ili nadležni sud to zatraže, cjelokupni proces prijema kandidata bit će proglašen nevažećim. U tom slučaju, Agencija ponovno organizira postupak javnog konkursa, u skladu sa ovim zakonom.
Član 29.
Javni konkurs
1. Agencija utvrđuje značaj i sadržaj javnog konkursa.
2. Javni konkurs sadrži:
a) ispit općeg znanja;
b) stručni ispit.
3. Vlada Federacije, na prijedlog Agencije, podzakonskim aktom utvrđuje uvjete, način i program polaganja ispita iz stava 2. ovog člana.
4. Kandidati koji su položili stručni upravni ispit ili pravosudni ispit izuzeti su od polaganja ispita općeg znanja iz stava 2. tačka a) ovog člana.
Član 30.
Izborni proces
1. Komisija za izbor provjerava i bira kandidate na osnovu profesionalnih sposobnosti ocijenjenih putem javnog konkursa, koje su identične za sve kandidate koji se prijavljuju za isto radno mjesto. Izbor kandidata komisija vrši u roku od 30 dana nakon isteka krajnjeg roka za prijave na javni konkurs.
2. Agencija donosi podzakonske akte kojima određuje sistem dodjele bodova za svakog kandidata, u skladu sa čl. 25., 29. i 70. ovog zakona.
3. Agencija objavljuje rezultate javnog konkursa na oglasnoj ploči i pisanio informira sve kandidate o rezultatima koje su postigli, u skladu sa ovim zakonom.
Član 31.
Postavljenje državnog službenika
1. Državnog službenika postavlja rukovodilac organa državne službe, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije, s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs.
2. Nakon prethodno pribavljenog mišljenja od Agencije, općinski načelnik i gradonačelnik postavljaju nadležne općinske i gradske državne službenike sa liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs.
3. Rezervna lista uspješnih kandidata čuva se do isteka probnog rada postavljenoga državnog službenika.
4. Postavljenje državnog službenika vrši se rješenjem koje se objavljuje na oglasnoj ploči organa državne službe i dostavlja državnom službeniku. Prije preuzimanja dužnosti, postavljeni državni službenik prima pisani opis svog radnog mjesta i opis uvjeta službe.
5. Rješenje o postavljenju sadrži:
a) ime i prezime državnog službenika;
b) naziv organa državne službe u koji je državni službenik postavljen;
c) naziv radnog mjesta i platni razred.
6. Postavljeni državni službenik preuzima dužnost polaganjem zakletve vjernosti pred rukovodiocem organa državne službe. Tekst zakletve utvrđuje Agencija. Potpisani tekst zakletve sastavni je dio personalnog dosjea državnog službenika.
Član 32.
Probni period
1. Kada se radi o prvom zapošljavanju u organu državne službe, državni službenik prolazi razdoblje probnoga rada. Period probnog rada državnog službenika obuhvata vrijeme uvođenja u posao i vrijeme obavljanja dužnosti i ukupno traje šest mjeseci, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.
2. Neposredno nadređeni državni službenik se određuje kao supervizor odgovoran za davanje ocjene rada na kraju probnog perioda. Ocjenjivanje probnog rada rukovodećih službenika vrši rukovodilacj organa državne službe.
3. Ukoliko je ocjena rada:
a) zadovoljavajuća, rukovodilac organa državne službe potvrđuje postavljenje državnog službenika na radno mjesto;
b) nezadovoljavajuća, rukovodilac organa državne službe razrješava dužnosti državnog službenika, koji time gubi svoj status bez primanja naknade zbog otpuštanja. U skladu sa članom 70. ovog zakona, razriješeni državni službenik ima pravo uložiti žalbu Odboru za žalbe radi preispitivanja odluke.
4. Oprečno stavu 3., tačka b) ovog člana, državnom službeniku može se produžiti probni rad do šest mjeseci trajanja u skladu sa utvrđenim zahtjevom koji se podnosi rukovodiocu organa državne službe.
5. Ukoliko je državni službenik razriješen dužnosti, u skladu sa stavom 3., tačka b) ovog člana, sljedeći uspješni kandidat s rezervne liste iz člana 31. stav 3., ovog zakona, postavlja se na upražnjeno radno mjesto državnog službenika.
6. Probnom radu ne podliježu pripravnici iz člana 37. ovog zakona.
Član 33.
Ocjena rada
1. Ocjena rada državnog službenika podrazumijeva nadzor i ocjenu njegovog obavljanja dužnosti utvrđenih radnim mjestom za vrijeme trajanja službe. Državni službenik ravnopravno sarađuje tokom datog perioda sa njemu neposredno nadređenim državnim službenikom.
2. Ocjenu rada rukovodećih i drugih državnih službenika utvrđuje rukovodilac organa državne službe.
3. Rukovodilac organa državne službe ocjenjuje rad svih državnih službenika, na prijedlog neposredno nadređenog službenika, najmanje svakih 12 mjeseci.
4. Ocjena rada zasniva se na rezultatima postignutim u realiziranju poslova predviđenih opisom radnoga mjesta i ciljevima koje za dati vremenski period utvrdi neposredno nadređeni službenik.
5. Rezultati ostvareni u obavljanju poslova u toku perioda koji se ocjenjuje označuju se sljedećim ocjenama: nezadovoljavajuće, zadovoljavajuće, uspješno i izuzetno uspješno, što se bliže određuje propisima koje donosi Agencija.
6. Rezultati ocjene rada uzimaju se u obzir prilikom unapređenja i internih premještaja. Svi državni službenici:
a) imaju nesmetan pristup ocjenama svoga rada koje se nalaze u ličnom dosjeu, u skladu sa članom 62., stav 1., ovog zakona;
b) imaju mogućnost da u odgovarajućem vremenskom roku prilože pisane informacije uz ocjenu svoga rada i imaju pravo izjaviti žalbu Odboru za žalbe radi preispitivanja ocjene o radu.
7. Ukoliko je ocjena rada negativna, državni službenik, s ciljem poboljšanja stanja, prolazi poseban program koji uz konsultacije s njim odredi njegov direktno nadređeni državni službenik.
8. Ukoliko su dvije uzastopne ocjene rada negativne, rukovodilac organa državne službe, po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije, razrješava dužnosti državnog službenika. Državni službenik može izjaviti žalbu Odboru za žalbe radi preispitivanja razrješenja, u skladu sa članom 65. ovog zakona.
Član 34.
Napredovanje i unapređenje
1. Napredovanje državnog službenika na više radno mjesto iz člana 6., stava 1., tačka a) ovog zakona, u istom ili u drugom organu državne službe obavlja se isključivo putem javnog konkursa.
2. Unapređenje državnog službenika u višu kategoriju iz člana 6., stav 1., tačka b) ovog zakona, zasniva se na pozitivnoj ocjeni rada i o njemu odlučuje rukovodilac organa državne službe.
Član 35.
Interni premještaj
1. Interni premještaj s radnog mjesta državnog službenika na slično radno mjesto u istom organu državne službe može biti dobrovoljan ili nametnut državnom službeniku, u skladu s objektivno utvrđenim potrebama državne službe.
2. Za dobrovoljni premještaj je neophodno postojanje upražnjenog radnog mjesta u skladu sa članom 22. ovog zakona. Ovo upražnjeno radno mjesto se popunjava putem internog konkursa i na osnovu odgovarajućih zasluga državnog službenika koji se prijavio za radno mjesto u organu državne službe.
3. Ukoliko premještaj podrazumijeva i promjenu prebivališta, državni službenik ima pravo na odgovarajuću naknadu, u skladu sa pravilima koja utvrdi rukovodilac organa državne službe.
Član 36.
Prekobrojnost
1. Prekobrojnost nastaje isključivo kao posljedica reorganizacije, smanjenja obima poslova organa državne službe ili njegovog ukidanja.
2. Agencija proglašava državnog službenika prekobrojnim na prijedlog organa državne službe.
3. Državni službenik koji je proglašen prekobrojnim se, u skladu sa članom 22. ovog zakona, može:
a) rasporediti na slično upražnjeno radno mjesto državnog službenika u drugom organu državne službe;
b) ukoliko je ovo raspoređivanje nemoguće, državnom službeniku se nudi prijevremeno penzionisanje, u skladu sa zakonom (posebnim zakonom);
c) ukoliko je privremeno penzionisanje nemoguće rukovodilac organa državne službe razrješava dužnosti prekobrojnog državnog službenika koji može izjaviti žalbu Odboru za žalbe i tražiti preispitivanje svog razrješenja, u skladu sa ovim zakonom;
d) državni službenik koji je proglašen prekobrojnim, a nije dalje raspoređen, ima pravo na otpremninu u skladu sa članom 45. ovog zakona, te na naknadu za slučaj nezaposlenosti, u skladu sa zakonom.
4. Ukoliko se u organu državne službe oglasi upražnjeno slično radno mjesto u roku od godinu dana od dana razrješenja s dužnosti, prekobrojni državni službenik ima prednost prilikom ponovnog zaposlenja u organu državne službe.
Član 37.
Pripravnici
1. Rukovodilac organa držane službe može zatražiti od Agencije da u državnu službu primi pripravnika, koji se zapošljava na osnovu javnog konkursa kojeg objavljuje Agencija.
2. Organ državne službe dužan je da obavijesti pripravnika o sadržaju programa i načinu na koji se nadgleda njegov pripravnički rad.
3. Pripravništvo traje godinu dana nakon čega pripravnik stiče pravo prijave na javni konkurs, u skladu sa članom 29. ovog zakona.
V POGLAVLJE – PLAĆE I NAKNADE
Član 38.
Kriteriji za utvrđivanje plaća
1. Državni službenik ima pravo na plaću koja odgovara radnom mjestu državnog službenika.
2. Odredbe čl. od 38. do 45. ovog zakona, prestavljaju strukturu plaća za državne službenike u organima državne službe u Federaciji.
Član 39.
Struktura plaća
1. Polazna osnova za obračun plaće za sve državne službenike u organima držane službe ista je na svim nivoima vlasti i utvrđuje je Vlada Federacije, u skladu sa radnim mjestima u državnoj službi utvrđenim u članu 6. stav 1, ovog zakona.
2. Polaznu osnovu iz stava 1. ovog člana, za obračun plaće za državne službenike dogovaraju sindikat, Vlada Federacije vlade kantona.
3. Koeficijente koji se odnose na platne razrede i unutar platnih razreda utvrđuje Vlada Federacije za federalne organe državne službe, vlada kantona za kantonalne organe državne službe, a općinsko i gradsko vijeće za državne službenike općine, odnosno gradske državne službenike, u skladu s radnim mjestima u državnoj službi utvrđenim u članu 6., stav 1., ovog zakona.
Član 40.
Obračun plaća
1. Plaća se određuje tako da se osnovica iz člana 39., stav 1., ovog zakona, pomnoži s koeficijentom platnog razreda i ukupan iznos uveća na osnovu radnog staža.
2. Državni službenik koji u posljednje dvije uzastopne godine bude ocijenjen ocjenom najmanje ”izuzetno uspješan” ima pravo na povećanje plaće u iznosu najviše do 20% od visine plaće utvrđene za to radno mjesto, s tim što takovim povećanjem ne prijelazi plaću narednog platnog razreda, a državni službenik koji u posljednje uzastopno dvije godine dobije ocjenu najmanje ”uspješan” ima pravo na povećanje plaće u iznosu najviše do 10% od plaće utvrđene za to radno mjesto, dok državni službenik koji u posljednje uzastopno dvije godine bude ocijenjen najmanje ocjenom ”zadovoljava” ima pravo na povećanje plaće u iznosu najviše do 5% od visine plaće utvrđene za to radno mjesto.
3. Plaća se povećava za 0,5% za svaku započetu godinu radnog staža, a najviše do 20%.
Član 41.
Naknada za privremeno obavljanje poslova
1. U slučaju da se u nekom od organa državne službe ne mogu popuniti radna mjesta državnih službenika zbog nemogućnosti osiguravanja kadrova, državnim službenicima koji privremeno obavljaju taj posao u organu državne službe povećava se plaća do 50%, u zavisnosti od nastalog povećanja obima posla.
2. Agencija daje mišljenje da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti potrebni za primjenu stava 1. ovog člana.
Član 42.
Plaćeno odsustvo
Državni službenik ima pravo na naknadu plaće do visine jedne plaće za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog odsustva i za prvih 30 dana odsustva sa posla zbog bolesti ili invalidnosti.
Član 43.
Ostale naknade
1. Državni službenik ima pravo na naknadu za:
a) troškove prijevoza na posao i sa posla;
b) prehranu za vrijeme rada;
c) regres za godišnji odmor;
d) slučaj teže bolesti i naknadu koju u slučaju smrti državnog službenika ili člana uže porodice prima član njegove porodice;
e) troškove selidbe iz mjesta stalnoga prebivališta u mjesto gdje ima službeni stan i nazad;
f) troškove za obrazovanje;
g) jubilarne nagrade;
h) otpremninu pri odlasku u penziju.
2. Rukovodeći državni službenici čije je mjesto prebivališta udaljeno više od 120 kilometara od mjesta organa državne službe u kojem obavljaju službenu dužnost imaju pravo u dvije naredne godine na naknadu troškova odvojenog života i smještaja u mjestu rada.
3. Vlada Federacije podzakonskim propisom utvrđuje kriterije i uvjete za ostvarivanje naknada iz stava 1. ovog člana.
4. Vlada Federacije i vlade kantona kolektivnim ugovorom u pregovoru sa sindikatom utvrđuju visinu naknada iz stava 1. ovog člana.
Član 44.
Naknada za službena putovanja
1. Državni službenik ima pravo na naknadu troškova u vezi sa službenim putovanjima kao što su dnevnice, troškovi prijevoza i sl.
2. Vlada Federacije podzakonskim aktom utvrđuje vrstu i visinu troškova iz stava 1. ovog člana čija se visina utvrđuje u kolektivnom ugovoru u pregovoru sa sindikatom.
Član 45.
Prava u slučaju prekobrojnosti
1. U slučaju razrješenja državnog službenika s dužnosti nastalog uslijed prekobrojnosti iz člana 36. ovog zakona, razriješeni državni službenik ima pravo na otpremninu u iznosu od najmanje šest mjesečnih plaća.
2. Razriješeni državni službenik sa radnim stažom dužim od šest godina ima pravo na jedan dodani mjesec otpremnine za svaku dodatnu godinu radnog staža, a najviše do 12 godina radnog staža. Otpremnina za državne službenike koji imaju više od 12 godina radnog staža jednaka je iznosu od 12 jednomjesečnih plaća.
Član 46.
Osiguranje plaća i naknada državnih službenika
1. Sredstva za plaće i naknade državnih službenika utvrđuju se u budžetu Federacije, kantona, grada i općine.
2. Rukovodilac organa državne službe donosi Pravilnik o plaćama i naknadama, u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim aktima.
VI POGLAVLJE – UVJETI RADA
Član 47.
Propisi o radu i socijalnom osiguranju
Na državnog službenika primjenjuje se Zakon o radu, ostali zakoni i kolektivni ugovori kojima se uređuju prava i obaveze iz radnih odnosa, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.
Član 48.
Odsustvo i godišnji odmor
1. Državni službenici na radnim mjestima iz člana 6., stav 1., tačka b) ovog zakona, imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana i na plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini.
2. Državni službenici na radnim mjestima iz člana 6., stav 1., tačka a) ovog zakona, imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 25 radnih dana i na plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini.
3. Godišnji odmor za državne službenike u trajanju dužem od odmora predviđenog u st. 1. i 2. ovog člana, utvrđuje Vlada Federacije podzakonskim aktom.
4. Godišnji odmor po svim osnovama ne može biti duži od 36 radnih dana.
5. Dužina godišnjeg odmora iz st. 1. i 2. ovog člana utvrđuje se od Vlade Federacije i vlade kantona kolektivnim ugovorom u pregovoru sa sindikatom.
Član 49.
Neplaćeno odsustvo i rad sa
skraćenim radnim vremenom
Vlada Federacije utvrđuje bliže uvjete u skladu s kojim državni službenik može uzeti neplaćeno odsustvo, i kada se može dužnost državnog službenika obavljati sa skraćenim radnim vremenom.
Član 50.
Stručno obrazovanje i usavršavanje
1. Državni službenici obavezni su da neprestano rade na svom stručnom obrazovanju i usavršavanju.
2. Državni službenik ima pravo i obavezu učestvovati na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti.
3. O učestvovanju državnih službenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti odlučuje rukovodilac organa državne službe, vodeći pri tom računa o podjednakom učestvovanju svih državnih službenika.
VII POGLAVLJE – PRESTANAK RADNOG ODNOSA
Član 51.
Prestanak radnog odnosa državnog službenika
Državnom službeniku prestaje radni odnos u organu državne službe u sljedećim slučajevima:
a) dobrovoljnim istupanjem iz državne službe;
b) ispunjavanja zakonskih godina života, odnosno navršenjem 40 godina penzijskog staža;
c) gubitkom državljanstva Bosne i Hercegovine;
d) sticanja državljanstva druge države suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima;
e) prekobrojnošću;
f) odbijanja polaganja zakletve vjernosti i/ili potpisivanja teksta zakletve vjernosti;
g) nezadovoljavajući probni period;
h) dvije uzastopno negativne ocjene rada;
i) ako je osuđen za krivično djelo i zbog izdržavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada u državnoj službi duže od šest mjeseci;
j) na osnovu izrečene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u državnoj službi;
k) predajom dokumenata ili izjava tokom postupka podnošenja prijava za prijem u državnu službu, za koje se kasnije pokaže da su lažni.
Član 52.
Postupak za prestanak radnog odnosa
1. Državnog službenika razrješava rukovodilac organa državne službe, prema prethodno pribavljenom mišljenju Agencije, sa izuzetkom člana 51., stav 1., tačka h) ovog zakona.
2. Općinske državne službenike razrješava općinski načelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije, s izuzetkom člana 51., stav 1., tačka h) ovog zakona.
3. Gradske državne službenike razrješava gradonačelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije, s izuzetkom člana 51., stav 1., tačka h) ovog zakona.
4. Državni službenik iz st. 1., 2., i 3. ovog člana, može, u roku od 15 dana od prijema odluke o razrješenju, podnijeti žalbu Odboru za žalbe. Žalba odlaže izvršenje odluke o razrješenju.
Član 53.
Naknade
Državni službenik ne ostvaruje pravo na otpremninu ako izgubi svoj status, osim u slučajevima iz člana 51., stav 1., tačka e) ovog zakona.
Član 54.
Nepravilna postavljenja
Odbor za žalbe poništit će upošljavanje i postavljenje državnog službenika koji je postavljen suprotno odredbama ovog zakona i podzakonskih akata donesenih na osnovu ovog zakona.
VIII POGLAVLJE – DISCIPLINSKA ODGOVORNOST DRŽAVNOG SLUŽBENIKA
Član 55.
Disciplinska odgovornost
1. Državni službenik može se smatrati disciplinski odgovornim zbog kršenja službenih dužnosti utvrđenih ovim zakonom, nastalih kao rezultat njegove krivice.
2. Povrede službenih dužnosti mogu biti:
a) izvršavanje radnji koje predstavaljaju krivično djelo protiv službene dužnosti ili drugo krivično djelo, odnosno prekršaj kojim se nanosi šteta ugledu državne službe što čini državnog službenika nepodobnim za rad u državnoj službi;
b) odavanje državne, vojne i službene tajne;
c) zloupotrebe i prekoračenja službenih ovlasti;
d) neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova i zadataka;
e) bavljenje djelatnostima kojima se onemogućava ili otežava građanima ili drugim licima da ostvaruju svoja prava u postupcima pred organima državne službe;
f) bavljenje djelatnostima ili radom koji je u suprotnosti sa interesima državne službe;
g) prouzrokovanje veće materijalne štete namjerno ili iz krajnje nepažnje;
h) neopravdan izostanak s posla;
i) kršenje pravila radne discipline u državnoj službi;
j) neblagovremeno i neuredno izvršenje povjerenih poslova i zadataka u državnoj službi;
k) neprimjereno ponašanje prema građanima, saradnicima i drugim licima u vršenju državne službe.
3. Odgovornost za izvršenje krivičnih djela i prekršaja ne isključuje disciplinsku odgovornost državnog službenika, pod uvjetom da takvo djelo istovremeno predstavlja povredu službene dužnosti.
4. Vlada Federacije donosi podzakonske akte kojima će se pobliže urediti povrede službene dužnosti i regulirati pravila disciplinskog postupka.
Član 56.
Disciplinski postupak
1. Radi pokretanja disciplinskog postupka svi državni službenici mogu rukovodiocu organa državne službe podnijeti disciplinsku prijavu, koja mora biti obrazložena.
2. Disciplinski postupak protiv državnog službenika pokreće rukovodilac organa državne službe ili lice koje on odredi.
3. Disciplinski postupak protiv državnog službenika vodi Disciplinska komisija i izriče disciplinske mjere.
4. Članove Disciplinske komisije imenuje Agencija. Komisiju čine tri člana, a rukovodilac organa državne službe ne može biti član Komisije.
5. Disciplinska komisija tokom postupka pribavlja mišljenje medijatora državne službe o podnesenoj disciplinskoj prijavi.
6. Agencija izvršava konačna rješenja donesena u disciplinskom postupku.
7. Protiv odluke Disciplinske komisije državni službenik ima pravo izjaviti žalbu Odboru za žalbe radi preispitivanja donesene odluke. Žalba se može uložiti u roku od 15 dana od dana prijema odluke Disciplinske komisije.
Član 57.
Disciplinske mjere
U slučaju da državni službenik učini povredu službene dužnosti iz člana 55. ovog zakona, mogu se izreći sljedeće disciplinske mjere:
a) javna disciplinska opomena;
b) suspenzija prava učestvovanja u javnim konkursima za unapređenje u državnoj službi u periodu od najviše dvije godine;
c) kaznena suspenzija sa poslova i plaće tokom perioda od dva do 30 dana;
d) vraćanje na nižu kategoriju u okviru radnih mjesta iz člana 6. ovog zakona;
e) prestanak radnog odnosa u državnoj službi.
Član 58.
Krivični postupak
1. U slučaju da se protiv državnog službenika pokrene krivični postupak na osnovu istih činjenica koje su razmatrane u disciplinskom postupku, svi pokrenuti disciplinski postupci se suspendiraju.
2. Ukoliko se državni službenik koji je okrivljen oslobodi:
a) vraća se na svoje ranije radno mjesto i njegov personalni dosje ne smije sadržavati informacije o krivičnom postupku i/ili preventivnoj suspenziji u vezi s tim postupkom;
b) disciplinske mjere se ne mogu preduzeti na osnovu istih činjenica po kojima je državni službenik oslobođen u krivičnom postupku.
3. Ukoliko se optužba za krivično djelo protiv držanog službenika odbije, disciplinski postupak se može preduzeti na osnovu istih činjenica, u skladu sa članom 55. ovog zakona.
4. Ukoliko se državni službenik protiv kojeg je pokrenut krivični postupak proglasi krivim i osudi, organ državne službe obavezuje se činjenicama koje je utvrdio nadležni sud.
Član 59.
Preventivna suspenzija
1. Ako se pokrene postupak u skladu sa članom 58. ovo zakona, rukovodilac organa državne službe dužan je državnog službenika odmah suspendirati u slučajevima:
a) protiv državnog službenika pokrene krivični postupak za krivično djelo počinjeno u vršenju službene dužnosti, i/ili;
b) državni službenik nalazi u pritvoru.
2. Ako se pokrene postupak u skladu sa članom 58. ovog zakona, rukovodilac organa državne službe može suspendirati državnog službenika u slučajevima:
a) je protiv državnog službenika pokrenut krivični postupak za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od najmanje pet godina;
b) ako je državni službenik zatečen u izvršenju krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina i
c) ako postoje ozbiljni razlozi koji ukazuju na izvršenje krivičnog djela.
3. U slučaju preventivne suspenzije:
a) državni službenik koji je suspendiran prima puni iznos plaće;
b) disciplinski postupak se suspendira sve dok se ne donese pravomoćna presuda nadležnog suda.
Član 60.
Odgovornost za materijalnu štetu
1. Državni službenik je dužan naknaditi materijalnu štetu koju u vršenju državne službe učini namjerno ili krajnjom nepažnjom.
2. Postojanje štete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je šteta učinjena, odnosno krivicu državnog službenika za učinjenu štetu utvrđuje komisija koja rješenjem obrazuje rukovodilac organa državne službe. O izvršenju tih poslova komisija sastavlja zapisnik.
3. Na osnovu zapisnika iz stava 2. ovog člana, rukovodilac organa državne službe donosi rješenje o naknadi štete kojim se utvrđuje visina štete, rok i način isplate štete.
4. Protiv rješenja o šteti iz stava 3. ovog člana, državni službenik ima pravo izjaviti žalbu Odboru za žalbe u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
5. Štetu koju državni službenik učini građanima ili pravnim licima ili organu državne službe, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u vršenju državne službe, naknađuje organ državne službe čiji je državni službenik učinio štetu, a potom organ državne službe ima pravo regresa isplaćene štete od državnog službenika.
6. Organ državne službe obavezan je naknaditi štetu državnom službeniku koju on pretrpi na službi ili u vezi sa službom, po općim propisima o odgovornosti za štetu.
7. Ako državni službenik odbije naknaditi štetu utvrđenu u rješenju iz stava 3. ovog člana, u tomu slučaju postupak za naknadu štete pokreće se pred nadležnim sudom.
IX POGLAVLJE – UPRAVLJANJE DRŽAVNOM SLUŽBOM
Član 61.
Smjernice vođenja kadrovske politike
Vlada Federacije odnosno vlada kantona, općinsko i gradsko vijeće utvrđuju opće smjernice za vođenje kadrovske politike u organima državne službe i o tome mogu donositi odgovarajuće akte, u skladu s ovim zakonom.
Član 62.
Organi državne službe
1. Rukovodilac organa državne službe zadužen je za provedbu odredaba ovog zakona i osigurava upravljanje osobljem organa državne službe i vodi lične administrativne dosjee za svakog državnog službenika, i osigurava da svaki državni službenik koji obavlja dužnosti u organu državne službe ima nesmetan pristup svom administrativnom dosjeu.
2. Rukovodilac organa državne službe u izvršavanju poslova iz stava 1. ovog člana usklađuje svoje aktivnosti i sarađuje sa Agencijom.
Član 63.
Medijator državne službe
1. Medijator državne službe pomaže u provedbi i poštovanju načela utvrđenih u ovom zakonu i u skladu sa odredbama ovog zakona djeluje kao posrednik u svim pitanjima koja se odnose na status državnog službenika, u skladu sa ovim zakonom.
2. Svi državni službenici i namještenici organa državne uprave, u saradnji sa sindikatom, biraju na mjesto medijatora državne službe jednog državnog službenika. Medijator državne službe ne smije biti rukovodilac organa državne službe u organu u kojem obavlja svoju dužnost.
3. Dva ili više organa državne službe mogu izabrati zajedničkog medijatora državne službe.
4. Izbor medijatora državne službe potvrđuje Agencija.
X POGLAVLJE – AGENCIJA ZA DRŽAVNU SLUŽBU I ODBOR ZA ŽALBE
Član 64.
Agencija za državnu službu
1. Vlada Federacije osniva Agenciju za državnu službu Federacije.
2. Agencija vrši sljedeće poslove:
a) utvrđuje jedinstvene kriterije, pravila i postupke selekcije, imenovanja i postavljanja državnih službenika u organima državne službe u Federaciji, u skladu s ovim zakonom;
b) planira i realizira proces zapošljavanja državnih službenika, na zahtjev i u skladu sa potražnjom organa državne službe;
c) organizira i realizira stručno obrazovanje i usavršavanje državnih službenika uposlenih u organima državne službe, kao i razvoj državne službe;
d) organizira edukaciju kandidata za polaganje stručnog ispita za državnu službu koji predstavlja uvjet za rad u organu državne službe;
e) pruža stručnu pomoć organima državne službe u realiziranju njihove kadrovske politike, organizacijskih poboljšanja i razvoja, kao i uspostavu i vođenje registra državnih službenika;
f) podnosi godišnji izvještaj o stanju kadrova u organima državne službe u Federaciji i podnosi svoj plan rada za narednu godinu Vladi Federacije na odobravanje;
g) obavlja ostale poslove i zadatke koji su joj ovim zakonom stavljeni u nadležnost.
3. Agencijom rukovodi direktor Agencije kojeg imenuje Vlada Federacije na osnovu javnog konkursa.
4. Ravnatelj Agencije ima status sekretara.
5. Direktor Agencije donosi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Agencije, uz saglasnost Vlade Federacije.
6. Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Agencije uredit će se osnivanje detaširanih odjeljenja u kantonima koja će vršiti poslove i zadatke iz nadležnosti Agencije.
7. Vlada Federacije može svojim propisom urediti osnivanje posebne institucije koja će vršiti edukaciju državnih službenika.
Član 65.
Odbor državne službe za žalbe
1. Vlada Federacije osniva Odbor državne službe za žalbe (Odbor za žalbe) koji se sastoji od tri člana.
2. Javni konkurs za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Odboru za žalbe oglašava se u tri visokotiražna dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, najmanje jedan mjesec prije roka za predaju molbi. Konkurs sadrži iste uvjete koji su navedeni u članu 23. stav 3. i članu 25. ovog zakona.
3. Nezavisna komisija za izbor kandidata, koju imenuje Vlada Federacije, bira članove Odbora za žalbe, na osnovu njihovog radnog iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju dužnost u Odboru za žalbe. Odredbe člana 27. st. 2. i 3.; člana 28. stav 1. i člana 29. stav 2 ovog zakona, odnose se i na komisiju za izbor kandidata i na postupak za izbora članova Odbora za žalbe.
4. Vlada Federacije imenuje članove Odbora za žalbe na rok od četiri godine sa mogućnošću ponovnog izbora.
5. Član Odbora za žalbe je:
a) nezavistan i nepristran;
b) ne može bit na javnoj funkciji na koju je izabran izravno ili neizravno, odnosno ne može biti imenovan na radno mjesto u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federacije i u Bosni i Hercegovini;
c) povlači se sa dužnosti prije isteka mandata samo na inicijativu Vlade Federacije, koja je pokrenuta uslijed izuzetnih okolnosti i konsenzusom ostalih članova Odbora za žalbe.
6. Činom imenovanja članovi Odbora za žalbe ostvaruju prava iz radnog odnosa na osnovu statusa koji odgovara statusu sekretara.
7. Odbor za žalbe, u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima, odlučuje u drugom stepenu o svim žalbama koje se izjave na rješenja rukovodioca organa državne službe, o žalbama koje se izjave na odluke disciplinske komisije i o žalbama koje se izjave na odluke direktora Agencije, i to na zahtjev:
a) državnog službenika na kojeg se sporna odluka, preduzeta ili propuštena radnja odnosi;
b) organa državne službe gdje državni službenik obavlja svoju dužnost;
c) Agencije.
8. Odbor za žalbe:
a) saslušava podnosioca želbe, ukoliko je to primjereno situaciji;
b) poziva svjedoke i eksperte kada se to smatra neophodnim;
c) traži i dobiva sve relevantne informacije od nadležnih organa;
d) usvaja poslovnik o svom radu koji se objavljuje u ”Službenim novinama Federacije BiH”.
9. Odluke Odbora za prizive moraju biti donesene na zakonskim osnovima i pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Odluke Odbora za žalbe su:
a) konačne i podliježu svakom preispitivanju od nadležnog suda. Postupak pred sudom može se pokrenuti u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke.
b) dostavit će se podnosiocu u roku od osam dana od dana donošenja.
XI POGLAVLJE – NAMJEŠTENICI
Član 66
Namještenici
1. Poslovi koje vrše namještenici, kao i kategorije u okviru radnih mjesta namještenika u organima državne službe, kao i kategorije plaća uređuju se posebnim zakonom.
2. Vrsta, obim i stepen i opis poslova namještenika uređuju se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji koji donosi rukovodilac organa državne službe u skladu sa stavom 1. ovog člana.
3. Principi utvrđeni ovim zakonom koje se odnose na postavljenje, unaprjeđenje, prekobrojno osoblje, disciplinsku odgovornost i prestanak radnog odnosa državnih službenika, utvrđen u ovom zakonu, shodno se mogu primjenjivati i na namještenike.
XII POGLACLJE – PRIJELAZNE ODREDBE
Član 67.
Postojeći državni službenici
1. Zakonski status državnih službenika u postojećim organima državne službe u Federaciji ostaje isti danom stupanja na snagu ovog zakona sve dok nadležna agencija za njihova radna mjesta ne obavi kompletan postupak revizije u skladu sa ovim zakonom.
2. Agencija donosi rješenje o prestanku radnog odnosa službenika iz stava 1. ovog člana koji su imenovani u suprotnosti sa Zakonom koji je bio na snazi za vrijeme njihovog imenovanja ili koji ne ispunjavaju uvjete iz člana 25. ovog zakona. Za upražnjena radna mjesta organizira se javna konkurencija u skladu sa odredbama člana 24. ovog zakona. Rješenje o prestanku radnog odnosa stupa na snagu nakon okončanja kompletnog postupka javne konkurencije natječaja, u skladu sa ovim zakonom.
3. Iskustvo kandidata koji je prethodno bio na radnom mjestu na koje se odnosi javna konkurencija može biti uzeto u obzir za vrijeme procesa javne konkurencije.
4. Službenici iz stava 1. ovog člana, koji su zaposleni u skladu sa Zakonom koji je bio na snazi u momentu postavljanja i koji ispunjavaju uvjete iz člana 25. ovog zakona, prolaze postupak ocjenjivanja u trajanju od 18 mjeseci. Postupak ocjenjivanja uređuje Agencija, uzimajući u obzir princip ocjene rada iz člana 33. ovog zakona.
5. Rukovodilac organa državne službe potvrđuje postavljenje onih službenika koji su uspješno prošli postupak ocjenjivanja, a otpušta one koji nisu uspješno prošli postupak ocjenjivanja ili ne ispunjavaju uvjete iz člana 25. ovog zakona. Za upražnjena radna mjesta koja se ne popune putem internog oglašavanja, popuna se obavlja putem javnog oglašavanja, u skladu sa ovim zakonom.
Član 68.
Naknada
1. Službenik u organu državne službe kojem, u smislu člana 67. ovog zakona, prestane radni odnos ima pravo na otpremninu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u organu državne službe u mjesecu koji je prethodio mjesecu u kojemu je državni službenik primio konačnu odluku o prestanku radnog odnosa.
2. Otpremnina iz stava 1. ovog člana isplaćuje se državnom službeniku za ukupan radni staž osiguranja, a utvrđuje se tako da se prosječna plaća iz stava 1. ovog člana pomnoži sa koeficijentom, i to za:
Radni staž osiguranja Koeficijent
a) do 5 godina 1,33
b) od 5 do 10 godina 2,00
c) od 10 do 20 godina 2,66
d) preko 20 godina 3,00
Član 69.
Odlučivanje o otpremninama
1. Rukovodilac organa državne službe dužan je u rješenju o prestanku radnog odnosa, po službenoj dužnosti odlučiti i o pravu na otpremninu službenika u smislu člana 68. ovog zakona.
2. Otpremninu utvrđenu u rješenju iz stava 1. ovog člana, isplaćuje organ državne službe u kojem je državni službenik bio zaposlen.
Član 70.
Žalba
Službenik koji smatra da je rukovodilac organa državne službe povrijedio neko njegovo pravo utvrđeno u prijelaznim odredbama ovog zakona, može u roku od 15 dana od dana prijema takvog rješenja uložiti žalbu Odboru za žalbe, u skladu sa članom 65. ovog zakona.
Član 71.
Osobe imenovane na javnu funkciju prije
stupanja na snagu Zakona
Izuzetno od člana 19., stav 1., tač. c) i d) ovog zakona, državni službenici imenovani na javnu funkciju prije stupanja na snagu ovog zakona, a koji su zatečeni na izabranoj funkciji prilikom stupanja na snagu ovog zakona, istekom mandata mogu se vratiti na isto ili drugo radno mjesto u okviru istog ili drugog organa državne službe u roku od 30 dana od dana isteka mandata ukoliko postoji upražnjeno takvo radno mjesto.
XIII POGLAVLJE – PRAĆENJE IZVRŠENJA ZAKONA
Član 72.
1. Vlada Federacije, odnosno vlade kantona najmanje jedanput u šest mjeseci razmatraju izvještaj o provođenju ovog zakona i donose mjere za unapređenje stanja u državnoj službi.
2. Vlada Federacije na koncu svake godine, a i ranije prema potrebi, dostavlja Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, izvještaj o stanju u državnoj službi u Federaciji.
XIV POGLAVLJE – NADZOR NAD PRIMJENOM OVOG ZAKONA
Član 73.
Upravni nadzor nad primjenom ovog zakona obavlja Federalno ministarstvo pravde.
XV POGLAVLJE – PRIMJENA OVOG ZAKONA NA DRUGE ORGANE I SLUŽBE
Član 74.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na državne službenike u organima državne službe shodno se primjenjuju i na državne službenike koji taj status imaju u stručnim i drugim službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, ombudsmanima, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija sankcija, zatvorima i organima za prekršaje Federacije, kantona, grada i općina, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
XVI POGLAVLJE – ZAVRŠNE ODREDBE
Član 75.
1. U roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona Vlada Federacije će:
a) objaviti javni konkurs za radno mjesto direktora Agencije;
b) objaviti javni konkurs za mjesta članova Odbora za žalbe;
c) imenovati radnu grupu koju čini pet članova, u skladu sa članom 27., stav 2. ovog zakona, koja će biti nadležna da:
-obavlja funkciju Komisije za izbor direktora Agencije;
-obavlja funkciju Komisije za izbor članova Odbora za žalbe, u skladu sa članom 65., stav 3. ovog zakona;
-pruža pomoć direktoru Agencije i članovima odbora za žalbe u postupku organiziranja i osnivanja Agencije i Odbora za žalbe.
2. Vlada Federacije će u roku od mjesec dana nakon provedenog javnog konkursa imenovati članove Odbora za žalbe.
3. Direktor Agencije će u roku od mjesec dana od dana imenovanja za direktora donijeti Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Agencije. Nakon usvajanja ovog pravilnika, Agencija će objaviti javni konkurs za popunjavanje radnih mjesta u Agenciji.
4. U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona organi državne službe dužni su svoje pravilnike o unutrašnjoj organizaciji uskladiti s odredbama čl. od 6. do 16. ovog zakona.
5. Do uspostave Agencije, Odbora za žalbe i donošenja podzakonskih akata na osnovu ovog zakona, primjenjuje se Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika u organima uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (”Službene novine Federacije BiH”, broj 13/98, i podzakonski akti kojima su uređeni radno-pravni statusi državnih službenika u roku od najviše 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, osim ako nisu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.
Član 76.
1. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika u organima uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (”Službene novine Federacije BiH”, broj 13/98), prestaje da važi u skladu sa odredom stava 5. člana 75. ovog zakona.
2. Danom stupanja na snagu ovog zakona propisi koji su u suprotnosti s odredbama ovog zakona imaju se uskladiti sa ovim zakonom.
Član 77.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u ”Službenim novinama Federacije BiH”.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Slavko Matić, s. r.
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Muhamed Ibrahimović, s. r.